Scope 3 podaci: Razlog zbog kojeg možete izgubiti EU kupca prije nego što shvatite zašto

Kompanija je dostavila Scope 3 podatke svom EU partneru. Partner ih je uključio u svoj sustainability izvještaj. Tokom assurance angažmana postavljeno je jedno pitanje. “Na čemu se zasniva ova cifra?” U prostoriji je nastala tišina. Ne zato što podaci nisu postojali. Nego zato što nije postojao sistem koji je mogao dokazati kako su nastali.

Scope 3 nije broj. To je lanac odgovornosti. Većina balkanskih izvoznika Scope 3 doživljava kao računicu. Sabereš emisije dobavljača, dodaš transport, primijeniš odgovarajuće faktore emisije i dobiješ broj koji ulazi u izvještaj.

Ali Scope 3 nije samo broj. Broj bez dokazive metodologije nije dokaz. On je samo tvrdnja. Corporate Sustainability Reporting Directive ne traži samo objavljivanje podataka. Kako zahtjevi za sustainability izvještavanje i assurance sazrijevaju, od kompanija se očekuje da mogu pokazati kako su podaci nastali, na kojim izvorima počivaju, ko ih je pregledao i koje su kontrole primijenjene prije nego što su objavljeni. To je suštinska razlika između informacije i dokazive informacije.

Gdje balkanski izvoznici zapravo stoje

Danas se u praksi najčešće sreću dva tipa izvoznika. Prvi dostavlja podatke prikupljene iz različitih tabela, procjena i industrijskih prosjeka.

Drugi nema ni to. Šalje certifikate stare nekoliko godina, izjavu direktora ili parcijalnu dokumentaciju i nada se da će biti dovoljna. Oba pristupa imaju isti problem. EU partner koji priprema sustainability izvještaj mora biti sposoban objasniti kako je do svakog materijalnog podatka došao i zašto mu se može vjerovati. Ako dobavljač to ne može pokazati, problem više nije samo na strani dobavljača. Problem prelazi na kupca koji te podatke uključuje u vlastiti izvještaj. Dobavljač koji ne može dokazati svoje podatke postaje liability u lancu vrijednosti. A kompanije nastoje smanjivati liabilities – ne povećavati ih.

Slabost koja postaje vidljiva tek kada počne assurance

Scope 3, posebno emisije povezane s kupljenom robom i uslugama, među najsloženijim su područjima sustainability izvještavanja. Razlog nije nedostatak podataka. Razlog je njihova dokazivost. Tokom assurance angažmana pažnja se ne usmjerava samo na broj. Postavljaju se pitanja poput:

Odakle podatak potiče?
Kojom metodologijom je izračunat?
Ko ga je pregledao?
Koje su kontrole primijenjene?
Može li se pokazati njegov put od izvora do konačne objave?

Upravo na tim pitanjima mnogi sistemi počinju pokazivati svoje slabosti. Nije zato što podaci ne postoje. Nego zato što nikada nisu bili strukturirani tako da budu provjerljivi.

Kada podaci ne mogu izdržati provjeru

Posljedice nisu uvijek regulatorne. Vrlo često su poslovne – i dolaze brže. EU partner može zaključiti da dostavljeni podaci nisu dovoljno pouzdani za uključivanje u izvještaj. Može ih označiti kao procjene uz dodatna objašnjenja. Može tražiti opsežne dopune dokumentacije. Ili može zaključiti da je jednostavnije pronaći dobavljača koji raspolaže kvalitetnijim informacijama.

U konkretnim scenarijima to izgleda ovako:

Partner isključi tvoje podatke iz izvještaja. Tvoj doprinos postaje “nedostupan podatak” – scope limitation u assurance terminologiji. Partner dobiva kvalificiran izvještaj. Počinje tražiti drugog dobavljača. Partner uključi tvoje podatke uz napomenu da su bazirani na procjeni. Revizor flagira metodološku slabost. Partner mora javno objasniti problem u svom lancu snabdijevanja. Počinje tražiti drugog dobavljača. Partner uključi tvoje podatke bez napomene. Assurance postupak utvrdi da su neprovjerljivi. Pitanje se pomjera prema osobi koja je odobrila njihovo uključivanje u verificirani izvještaj.

U sva tri scenarija – dobavljač koji ne može dokazati svoje podatke gubi poziciju u lancu.

Ovo više nije regulatorno pitanje

Mnoge balkanske kompanije i dalje misle da ih CSRD ne dotiče jer nisu njegovi formalni obveznici. Formalno, to može biti tačno. Tržišno, sve manje znači. Vaši EU partneri jesu obveznici. Njihove obaveze oblikuju njihove kriterijume izbora dobavljača. Kada se od njih traži pouzdano sustainability izvještavanje, oni će iste standarde pouzdanosti očekivati od svog lanca vrijednosti. Ne zato što to zakon direktno nalaže vama. Nego zato što bez pouzdanih podataka oni ne mogu ispuniti vlastite obaveze. Zbog toga Scope 3 postaje poslovno pitanje mnogo prije nego što postane regulatorno.

Pitanje koje bi svaka uprava trebala postaviti danas Ako bi vaš EU partner sutra morao objasniti porijeklo Scope 3 podatka koji ste mu dostavili, da li biste mogli pokazati:

kako je podatak nastao
koju metodologiju ste koristili
ko ga je pregledao
koje su kontrole provedene prije nego što je dostavljen
i zašto bi mu nezavisna strana trebala vjerovati?

Ako odgovor nije jasan, problem nije u broju. Problem je u sistemu koji je taj broj proizveo.

Scope 3 će postati test povjerenja

Scope 3 podaci nisu računovodstvena vježba. Oni postaju test pouzdanosti kompanije unutar evropskog lanca vrijednosti. Kompanije koje budu mogle dokazati porijeklo, kontrolu i vjerodostojnost svojih podataka postajaće poželjniji partneri. One koje to ne budu mogle, sve češće će otkrivati da razlog izgubljenog ugovora nije cijena. Nego povjerenje.

PROOFA™ Evidence Architecture™ razvijen je upravo za ovu novu fazu ESG-a – kao prvi pravni operativni instrument koji povezuje forenzičku logiku dokaza, zahtjeve sustainability izvještavanja i principe Legal Design Thinking-a u jedinstvenu arhitekturu dokazivosti. Ne kao softver. Ne kao alat za izradu izvještaja. Već kao sistem koji omogućava da informacije postanu dokaz, prije nego što ih neko drugi počne provjeravati.

Ostali blogovi

Posted By Mehmed