Vrhovni sud SAD protiv izvršne vlasti: šta balkanski izvoznici moraju znati

Analiza odluke Learning Resources, Inc. v. Trump i njenih operativnih posljedica

Šta se desilo?

Dana 20. februara 2026. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država donio je odluku u predmetu Learning Resources, Inc. v. Trump kojom je ukinut carinski režim koji je predsjednička administracija uvela na osnovu Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlaštenjima u vanrednim situacijama (IEEPA). Odlukom 6-3 Sud je zauzeo stav da tarife nisu regulatorni instrument – one su oblik oporezivanja. Vlast oporezivanja po Ustavu SAD pripada Kongresu, ne izvršnoj vlasti, i ne može se izvesti iz opšteg zakonskog ovlaštenja za upravljanje vanrednim situacijama.

Ovo nije uska trgovinska odluka. To je ustavna odluka o granicama izvršne vlasti u ekonomskoj sferi.

Sud je primijenio doktrinu velikih pitanja (Major Questions Doctrine): gdje izvršna akcija nosi ekonomski i politički značaj ogromnih razmjera – ovdje carinski režim koji je generisao između 160 i 175 milijardi dolara prihoda – zahtijeva se jasno i izričito kongresno ovlaštenje. Opšti jezik zakona o vanrednim situacijama tu granicu ne prelazi.

Šta je uslijedilo?

Dana 4. marta 2026. Sud za međunarodnu trgovinu (CIT) naložio je Carinskoj i graničnoj zaštiti SAD (CBP) da pristupi procesu povraćaja nezakonito naplaćenih dažbina. CBP razvija elektronski sistem za povraćaj pod nazivom CAPE u okviru svog automatizovanog carinskog okruženja (ACE), s privremenim rokom do 20. aprila 2026.

Administracija se nije povukla. Odmah je uvela nove tarife – ovog puta pod Section 122 Zakona o trgovinskoj ekspanziji iz 1962., koji predstavlja jasno kongresno ovlaštenje. Carinski pritisak dakle ostaje, samo pod drugačijom pravnom osnovom.

Vlada ima rok do 4. maja 2026. za podnošenje žalbe na naredbu CIT-a. Ako žalba uspije, pravo na povraćaj moglo bi biti ograničeno samo na stranke koje su pokrenule sudski postupak.

Ko ima pravo na povraćaj – i zašto odgovor nije jednostavan?

Ovo je tačka na kojoj balkanski izvoznici najčešće donose pogrešnu pretpostavku.

Pravo na podnošenje zahtjeva u CAPE sistemu ima isključivo uvoznik po evidenciji (importer of record) u SAD – američki pravni subjekat koji je robu fizički unio u zemlju i platio carinu CBP-u. To je vaš američki kupac, distributer ili partner, ne vaša firma.

Balkanski izvoznik nema direktno pravo na povraćaj, osim u jednom scenariju: ako je ugovorom preuzeo ulogu strane koja snosi carinski teret.

Ovdje je ugovorna struktura odlučujuća.

Incoterms su standardizovana pravila Međunarodne trgovinske komore koja određuju ko snosi troškove i rizike u međunarodnoj prodaji. Dvije klauzule su operativno relevantne:

DDP (Delivered Duty Paid) – prodavač, tj. vaša firma, snosi sve troškove uključujući carinu u zemlji odredišta. Ako ste isporučivali pod DDP-om u periodu april 2025. – februar 2026., carinski teret ste faktički snosili vi, kroz cijenu ili direktno.
DAP (Delivered at Place) – roba stiže do dogovorenog mjesta, ali carinu u SAD plaća kupac. Carinski teret je na američkom partneru.

Ako je vaš američki partner poslovao pod DAP-om, snosio je carinu i sada potencijalno ima pravo na povraćaj. To ne znači da ste vi oštećeni u pravnom smislu. Ali znači da pri pregovorima o novim ugovornim uslovima raspolažete relevantnom činjenicom o ekonomskoj poziciji vašeg partnera.

Tri operativna koraka

Korak 1: Provjera ugovorne strukture.

Pregledajte sve ugovore zaključene ili aktivne u periodu april 2025. – februar 2026. Utvrdite koji Incoterms ste koristili i ko je po ugovoru bio odgovoran za carinske troškove. Ovo nije administrativni korak – to je pravna osnova za sve što slijedi.

Korak 2: Provjera rokova.

Za unose koji još nisu likvidirani: moguće je podnijeti korekciju (post-summary correction) direktno CBP-u. Za unose koji su likvidirani i gdje likvidacija nije konačna: moguće je podnijeti prigovor pod 19 U.S.C. § 1514. Ovi rokovi teku bez obzira na to da li vaš američki partner preduzima korake. Ako propustite rok, pravo se gasi.

Korak 3: Ugovorni mehanizam za budućnost.

Odluka Learning Resources ne garantuje stabilnost carinskog okruženja. Administracija je odmah primijenila alternativni pravni osnov za nove tarife. Novi ugovori moraju sadržavati klauzule koje jasno raspoređuju carinski rizik i predviđaju mehanizam prilagođavanja u slučaju regulatorne promjene – bez obzira na to koja strana snosi teret u konkretnoj transakciji.

Šira slika

Odluka Learning Resources ima implikacije koje prevazilaze trgovinsko pravo. Vrhovni sud SAD postavio je standard: izvršna vlast ne može preuzeti temeljne zakonodavne nadležnosti pozivanjem na opšta vanredna ovlaštenja, čak ni u oblasti vanjske ekonomske politike. Taj princip – da ekonomske mjere ogromnog dometa zahtijevaju jasno zakonodavno ovlaštenje – rezonuje i u evropskom regulatornom prostoru, posebno u kontekstu delegiranih akata i implementacije AI Akta.

Za pravnike koji savjetuju klijente s izvoznom izloženošću prema SAD, ovo je trenutak za pregled ne samo ugovornih klauzula, već i ukupne alokacije regulatornog rizika u postojećim i budućim aranžmanima.